Adhezivna primjena razrjeđivača

Razrjeđivač je spoj koji se koristi za smanjenje viskoznosti ljepila, omogućavanje dobrog prodiranja ljepila, poboljšanje performansi procesa, a neki mogu smanjiti aktivnost ljepila, čime se produljuje životni vijek ljepila. Kako bi se olakšalo nanošenje ljepila, često se koristi razrjeđivač za otapanje ljepila i podešavanje potrebne viskoznosti.
Razrjeđivač se može podijeliti u dvije vrste: neaktivni razrjeđivač i aktivni razrjeđivač.
①Neaktivni razrjeđivač Ovaj razrjeđivač ne sadrži aktivne skupine u molekuli, uglavnom inertna otapala, kao što su etanol, aceton, toluen, itd. Ne sudjeluje u reakciji tijekom procesa razrjeđivanja, samo je umiješan u smolu i služi svrsi smanjenja viskoznosti. Osim što igra ulogu razrjeđivača, ima utjecaj na mehanička svojstva, temperaturu toplinske deformacije, otpornost medija i oštećenje starenjem. Treba uzeti u obzir brzinu isparavanja otapala. Ako je brzina isparavanja prebrza, na površini ljepljivog sloja lako se stvara film koji sprječava izlazak otapala unutar ljepljivog sloja. Mjehurići se stvaraju u ljepljivom sloju; ako je brzina isparavanja prespora, otapala ostaju u sloju ljepila, što će utjecati na čvrstoću lijepljenja. Obično se miješa nekoliko otapala s različitim vrelištima kako bi se prilagodila brzina isparavanja. Uglavnom se koristi u gumenim ljepilima, fenolnim ljepilima, poliesterskim ljepilima i epoksidnim ljepilima.
② Aktivni razrjeđivači Aktivni razrjeđivači su razrjeđivači s aktivnim skupinama u molekuli. Sudjeluje u reakciji tijekom razrjeđivanja ljepila i također može imati ulogu ojačavanja (kao što je dodavanje glicerol epoksidne smole ili propilen oksid butil etera u epoksidna ljepila da igraju ulogu ojačavanja).
Kod epoksidnih ljepila najviše se koriste aktivni razrjeđivači, a manje se koriste druge vrste.